Robert Lantos (2010)

Robert Lantos rođen je u Budimpešti, odakle je zajedno s roditeljima preselio u Montevideo, a nakon toga u Montreal. Na montrealskom Sveučilištu McGill završio je najprije dodiplomski, a zatim i poslijediplomski studij iz engleske književnosti, filma i komunikacija. Njegova je rana filmska ostvarenja (u razdoblju od 1976. do 1985. godine) producirao njegov partner Stephen J. Roth, zahvaljujući zajedničkoj kompaniji RSL Films sa sjedištem u Montrealu. Od tih ranih filmova svakako treba istaknuti sljedeće: 'L'Ange et la Femme' (dobitnik međunarodne nagrade kritičara na festivalu Avoriaz), 'In Praise of Older Women', (film otvaranja filmskog festivala u Torontu) 'Suzanne', 'Agency', 'Heavenly Bodies', 'Your Ticket Is No Longer Valid' te 'Joshua Then And Now' (službena selekcija, natjecateljski program festivala u Cannesu).

Pored produkcijskih poduhvata, zajedno s Victorom Loewyjem osnovao je i distribucijsku kompaniju Vivafilm te se počeo baviti i televizijskom produkcijom. Svakako treba spomenuti dramske serije 'Night Heat', 'Counterstrike', 'E.N.G.', 'North of 60' i 'Due South'.

Godine 1985. integrirao je svoja dotadašnja poslovanja i suosnovao korporaciju Alliance Communications, postavši predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor iste. Pod njegovim je vodstvom Alliance dospjela na burzu te ubrzo postala vodeća kanadska filmska i televizijska kompanija, s međunarodnim poslovanjima u SAD-u, Velikoj britaniji i Francuskoj. Godine 1998. Lantos je prodao vlasnički udjel u korporaciji te osnivao produkcijsku kuću Serendipity Point Films s uredima u Torontu i Los Angelesu. Tako je nastavio razvijati i producirati filmove koji su mu posebno dragi i prirasli srcu, uključujući i sljedeća filmska ostvarenja:

 'Adoration' (službena selekcija, dobitnik Ekumenske nagrade u Cannesu)

'Eastern Promises' (nominiran za nagradu BAFTA-e, Zlatni globus i Oscara); 

'Fugitive Pieces' (dobitnik nagrade za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Rimu);

'Where The Truth Lies' (natjecateljski program, Cannes);

'Being Julia' (dobitnik Zlatnog globusa, nominiran za Oscara); 

'The Statement' (dobitnik nagrade udruženja National Board of Review); 

'Ararat' (službena selekcija, Cannes, dobitnik nagrade Genie za najbolji film);

'Stardom' (službena selekcija, film zatvaranja, Cannes)

'Felicia's Journey' (natjecateljski program, Cannes),

'Sunshine' (nominiran za nagradu Zlatni globus, dobitnik Europske filmske nagrade, dobitnik nagrade Genie za najbolji film);

'Existenz' (dobitnik Srebrnog medvjeda u Berlinu);

'Crash' (dobitnik Posebne nagrade žirija u Cannesu);

'The Sweet Hereafter' (dobitnik nagrade Grand Prix, međunarodne nagrade kritičara i Ekumenske nagrade u Cannesu, nominiran za dva Oscara i dobitnik nagrade Genie za najbolji film);

'Black Robe' (dobitnik nagrade Genie za najbolji film) 

Lantosov posljednji film jest 'Barney's Version' s Paulom Giamattijem, Dustinom Hoffmanom, Rosamund Pike i Minnie Driver u glavnim ulogama. Film se temelji na nagrađivanom romanu autora Mordecaija Richlera, a trenutno je u post-produkciji.

Robert Lantos dobitnik je odlikovanja Order of Canada. Nositelj je nekoliko počasnih doktorata sa Sveučilišta McGill. Nadalje, dobitnik je nagrade kanadske kraljevske akademije umjetnosti (RCAA) za izvanredan doprinos kanadskoj filmskoj industriji, te nagrade koju dodjeljuje zaklada Toronto Arts i nagrade Akademije kanadskog filma i televizije za izvanredan doprinos filmskoj industriji u Kanadi, a primljen je i u Dvoranu slavnih kanadskog filma i televizije.

Mira Furlan (2010)

Američkoj je javnosti Mira Furlan najpoznatija po ulozi veleposlanice Delenn u Warner Brosovoj televizijskoj seriji „Babylon 5", te Danielle Rousseau u popularnoj ABC-ovoj seriji „Izgubljeni".

Mira je jedna od vodećih filmskih, kazališnih i televizijskih glumica s područja bivše Jugoslavije, a glumila je u više od 35 filmova, uključujući i poznato filmsko ostvarenje „Otac na službenom putu", koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu te bio nominiran za nagradu Oscar. Nedavno je glumila u filmu oskarovca Danisa Tanovića „Cirkus Columbia" te u filmu Gorana Markovića „Turneja" (Grand Prix za najboljeg redatelja u Montrealu). Za svoj je rad osvojila niz nagrada, uključujući i dvije Zlatne Arene (jugoslavenski Oscar) za filmove „Lepota poroka" i Kiklop".

U bivšoj je Jugoslaviji glumila u brojnim televizijskim serijama, postavši tako jedna od najpoznatijih glumica u zemlji. Nastupala je i na kazališnim daskama svih najvećih kazališnih kuća, kao što su Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu te Jugoslavensko dramsko pozorište u Beogradu. Među najdražim su joj ulogama one Ofelije u „Hamletu", Celimene u Moliereovu „Mizantropu", Yvette u Brechtovoj „Majci Courage", Annabelle in Fordovoj  " Šteta što je kurva ", te Natalije Petrovne u Turgenjevljevoj predstavi „Mjesec dana na selu" i Isabelle u Corneillevoj predstavi  „Kazališne iluzije". I za svoj doprinos kazališnoj umjetnosti Mira je u ondašnjoj Jugoslaviji dobila niz prestižnih nagrada. U SAD-u je glumila Yermu u Lorcinoj istoimenoj drami, Antigonu u Sofoklovoj „Antigoni" (za koju je osvojila nagradu Dramalogue za najbolju glumačku izvedbu u Los Angelesu) i Tanyu u kazališnom komadu Dmitryja Lipkina „Cranes" u produkciji  njujorške kazališne kuće New Group.

Mira je svoju domovinu napustila početkom rata devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon deset godina izbivanja vratila se u rodnu Hrvatsku s ulogom u Euripidovoj „Medeji" koja je oduševila kritičare.

Dante Spinotti (2010)

Dante Spinotti rođen je u Tolmezzu, Udine, u sjeveroistočnoj talijanskoj regiji Friuli. Počeo je svoju karijeru kao snimatelj za strica, koji je u to vrijeme radio dokumentarce i filmske žurnale u Keniji. Godinu dana kasnije, po povratku u Italiju, počeo je raditi za RAI.  

Ubrzo nakon početka svoje karijere u dugometražnom filmu, osvojio je čak dvaput nagradu Donatello, za ‘Legendu o svetom pijancu’ Ermanna Olmija i ‘Tajnu stare šume’. Za fotografiju u filmu Giuseppe Tornatorea ‘Čovjek od zvijezda’ osvojio je Srebrnu vrpcu. Njegov rani rad u Italiji uključuje filmove Liliane Cavani ‘Berlinska afera’, Battiatov ‘Srca i oklop’, Fabrio Carpijev ‘Basileusov Kvartet’i ‘Sotto...sotto’ Line Wertmuller. 1985 godine, Dino De Laurentis mu je pružio priliku da radi u SAD-u s tada mladim redateljem, Michael Mannom, na filmu ‘Manhunter’.    

U godinama koje slijede postaje jedan od najcjenjenijih direktora fotografije u Hollywoodu. Neki od njegovih filmova su ‘Posljednji mohikanac‘ (1992, Nominacija za Oscara), ‘Vrućina’ (1995), ‘L.A. Povjerljivo’ (1997, Nominacija za Oscara), ‘Insider’ (1999, Nominacija za Oscara), ‘Zlatni dečki’ (2000) i ‘Državni neprijatelj’ (2009). Spinotti je za ‘L.A. Povjerljivo’ i ‘Insidera’ osvojio nagradu Udruženja kritičara Los Angelesa, a za svoj rad je između ostalog bio nominiran i za strukovno prestižne ASC, BSC i BAFTA nagrade. 

Osim što je stalni suradnik Michael Manna, Spinotti je također radio s redateljima poput Michael Apteda, Bruce Beresforda, Brett Ratnera, Garry Marshalla, Curtis Hansona, Giuseppe Tornatorea, Roberto Benignija, Roland Joffea i Barry Levinsona. Spinotti je član ASC-a i AIC-a. S obitelji živi u Los Angeleseu, ali i u Rimu i Tolmezzu.